INFO BIRO

Fenomen: Selo od dragog kamena

Gornji Bučumet, selo u južnoj Srbiji, čije su kuće, bunari i ograde od dragog i poludragog kamena.

                   

Na obroncima planine Radan, poviše Medveđe, u južnoj Srbiji, tamo gdje izgleda da je nebo bliže od zemlje, smjestilo se selo Gornji Bučumet.

Kuće, bunari, podzidi, ograde i putevi između kuća, sagrađeni su od kamena najraznovrsnijih boja, pa selo, i kad u njega uđete usred kišnog i tmurnog jesenjeg dana, izgleda vedro i šareno.

             

                 

Do prije 15-ak godina, stanovnici ovog sela znali su samo da je kamen koji “izvire” iz njihovih njiva tvrd i postojan, što ih je navelo da ga upotrijebe za gradnju, umjesto da kupuju i iz grada tegle tovare cementa.

Danas već znaju da je to što su ugradili u svoje selo, i oni dosadni kamičci koji im smetaju pri oranju i zapinju za alatke, zapravo - poludrago i drago kamenje; da boje koje im ponekad, dok idu niz livade i šumarke ili vade krompire, zaslijepe oči, zapravao odbljesak opala, ahata, kalcedona, ametista i jaspisa.

              

                  

Ranac pun kamenja

Goran Arsić pred svojom starom seoskom kućom ima podugačku kamenu ogradu. Čim čuje da su došli novinari - zna zbog čega su tu, pa odmah prilazi ogradi i pokazuje na dva velika crvenkasta kamena. 

“Ovo su pravili naši stari, a nisu ni znali šta je u ovom kamenu, osim da je jako, da se ne osipa, i da će ograda dugo da stoji. A mi sada  znamo da je ovo kamenje neobično i vredno - kažu da na našim livadama, u potocima i na padinama, ima i dragog i poludragog kamena, tih kristala. Vidite ove boje kako su lepe” - govori Goran, dok pored njega veliki puran širi svoje perje, šareno i skoro podjednako lijepo kao boje koje se prelijevaju iz ograde. Goran je novinarsku ekipu odveo u kuću bake Ljubice, odmah do njegove, gdje je “sva veranda od poludragog kamena”.

               

                  

“Ništa nismo znali do prije 15 godina, kada je prvi put došao neki Slovenac sa rancem. On je tada natrpao ranac ovim kamenjem, kupio ga je po potoku, livadama, birao, zagledao… Onda je rekao: "Meni je ovo dosta za godinu", i otišao. Onda je opet došao za godinu, ponovo natrpao ranac, i sve tako. Nakon njega, nije prošlo nekoliko godina, došli su neki Rusi, dovezli su i buldožer, pa su kopali. I oni su odneli pune tovare kamenja” - priča Goran.

Ceo intervju pročitajte OVDJE.

            

A. Tanasković/Al Jazeera

;